Opis filmova prve i druge večeri

Prva večer 26. 4. u 18 sati u Art-kinu (Krešimirova 2)

Polaganost (29’)

U tridesetominutnom eksperimentalnom plesnom filmu, stvaranom od 2008. do 2011. godine, sedam izvođačica u srazu s prirodom grade intiman svijet. Kruženje voda, nepregledna polja i apstraktne strukture isprepleću se kroz prirodne cikluse. Pokret suptilno nastaje i nestaje u ritmu kadrova uz originalnu glazbu Jeanne Frémaux. 

Režija: Vladimir Končar i Iva Pavičić

Scenarij: Iva Pavičić

Kamera: Vladimir Končar

Montaža: Vladimir Končar

Koreografija: Iva Pavičić

Kostimi: Nevenka Miklenić, Trupa To

Glazba: Jeanne Frémaux

Oblikovanje zvuka: Vladimir Končar

Plesačice: Valentina Čebušnik Dorotić, Jasna Malus Gorišek, Petra Kursar, Ivana Levanić, Nevenka Miklenić, Tatjana Peruško, Ines Sabotić

Producentica: Iva Pavičić

Produkcija: Trupa To, 2011. 

 

Babine suze (6’8’’)

Naziv Babine suze nastao je kao spoj riječi „baba”, koja se često koristi za naziv određenog vrha, dulibe, jame, jezera itd., i riječi „suze”, koje simbolički predstavljaju težinu, muku, bol i patnju života na surovoj planini te radost, skromnost i dostojanstvo suživota kakav su imali dida Jole i baba Mara (Josip i Marija Ramić) za života na Paklenici. 

Glavna radnja koreografije za film odvija se u zaseoku Ramići (Sklopine) – rodnom mjestu Josipa Ramića u kojemu cijeli svoj život provodi uz nedavno preminulu suprugu Mariju (1926–2015). Silaskom bake Marije i dide Jole s planine, NP Paklenica više nije ista kad je riječ o pravom, iskrenom, autentičnom tradicijskom suživotu čovjeka i planine. Njihovim odlaskom ova planina postaje mjesto iznimne prirodne ljepote koja u sebi čuva uspomenu na one koji su je poznavali u dušu i čija je duša živjela za nju. Film Babine suze realiziran je u sklopu projekta Vrata Velebita. Nagrada Bluesun Paklenica 2016. na Filmskom festivalu Paklenica. 

Ideja, koreografija, izvedba: Marija Šćekić

Snimanje i montaža: Boris Šeper

Asistentica: Dalija Galiner

Glazba i zvuk: Ranko Šajfar

Produkcija: Histeria Nova – Film 54, 2015. 

 

Sudar (9’45’’)

U filmu se sudaraju mnoge suprotnosti: ideje realnosti i maštanja, fizičkog i emocionalnog, prirodnog i umjetnog, krutog i mekog, živog i neživog, arhitekture i čovjeka... Scene plesačice koja zamišljeno putuje tramvajem prepleću se s njezinim plesnim intervencijama u različitim ambijentima – u parku, na parkiralištu, uz drveni zid, u samom tramvaju, na obali rijeke ispod betonskog mosta. Tehnički precizan pokret ujedno oponaša okolinu, ali joj i kontrira, naglašavajući oblike, teksture, smjerove i funkcije. Kadrovi fino naglašavaju korelaciju tijela s okolinom jednako kroz totale i detalje, stabilnom naspram drhtavoj ili mutnoj slici, kratkim ili dugim rezovima.

Režija, montaža: Vladimir Končar

Koreografija i izvedba: Filipa Peraltinh

2013. 

Plesati sa… (9’55’’)

Promatrajući ritam svakodnevice i načine na koje joj se neprestano nastojimo prilagoditi, autorica je plesače u filmu sparila s neobičnim partnerima – strojevima i njihovim mehaničkim pokretima. Kadriranjem tijela u odnosu na okolinu, njegova su mekoća te toplina i žarke boje odjeće suprotstavljeni su surovom primorskom kamenjaru i divovskim bijelim vjetrenjačama. Nakon nekog vremena mreži pokreta teško je razaznati što je čovjek, a što stroj.

Režija: Irma Omerzo

Koreografija: Irma Omerzo

Kamera: Jasenko Rasol

Montaža: Dubravko Slunjski

Oblikovanje zvuka: Matija Santro, Antun Novosel

Glazba: Samuel Sacher

Uloge: Zrinka Užbinec, Zrinka Šimičić, Pravdan Devlahović

Producentica: Irma Omerzo

Produkcija: Marmot, 2014.

Potpora: Hrvatski audiovizualni centar (HAVC)

Sivo (3’30’’)

Snimljen u jednom troipolminutnom kadru, video prenosi sumornu atmosferu magle kroz koju se u pozadini naziru stameni gradski neboderi, dok je njima u prvom planu suprotstavljena figura plesačice, dinamičnog tijela u pokretu sakrivenog ispod sive kabanice. Početni vertikalni položaj kojim se plesačica stapa s pozadinom nastavlja se kroz uglate pokrete poduplane u kvadratnim tragovima na tkanini. 

Režija: Irma Omerzo

Koreografija: Irma Omerzo

Izvedba: Zrinka Užbinec

Kamera: Jasenko Rasol

Produkcija: Marmot, 2013.

 

Meteo (9’19’’) 

Polazište je ovog filmskog ostvarenja site-specific plesna predstava „Meteoˮ izvedena na šumovitoj padini zagrebačkog Cmroka, a prethodi mu plesni video „Sivoˮ predstavljen na skupnoj izložbi Turn on JavaScript! (MSU, Zagreb 2013). Konceptualno povezan s idejom predstave, film zadržava poetički element smještaja izvedbe u izvanscenske okolnosti, izbor realnog okruženja i strukturno upijanje izvanjskih specifičnih karakteristika mjesta, poput nepredvidljivih meteoroloških uvjeta, što je svojevrsni autorski znak rada Irme Omerzo.

Koreografija i režija: Irma Omerzo

Izvedba: Zrinka Šimičić Mihanović i Zrinka Užbinec

Kamera: Jasenko Rasol

Montaža: Miro Manojlović

Oblikovanje zvuka: Tihomir Vrbanec

Glazba: Miro Manojlović i Tihomir Vrbanec

Kolorkorekcija: Branko Linta

Postprodukcija slike: Color Boureau

Produkcija: Marmot, 2022. 

Cesara (6’45’’)

Ples na vanjskim lokacijama dio je projekta Laurus online. Cesara je snimljena na lovranskim lokacijama, susret je ženske, blage i meke, te muške, nemirne, oštrije, fluidne energije. Te dvije energije susreću se i u prirodnom okolišu, s namjerom da se male povijesno i geografski zanimljive lokacije ožive. Sama lokacija priča svoju priču, a ples je svojevrsna improvizacija na zvukove i druge poticaje iz okoliša. 

Koreografija: Senka Baruška

Videografija: Fanni Tutek-Hajnal 

Izvedba: Zvonimir Kvesić i Marina Stanger

Glazba: Matija Jakić

Dron-pilot: Marino Strinavić, D_droning

Produkcija: Plesni art laboratorij, 2021. 

Potpora: Ministarstvo kulture i medija RH

an Hum an (5’40’’)

Transformacija tijela koje stapa granice s krajolikom te i samo postaje reljef. Tijela više nemaju karakter niti svoje privatno. Ljudsko se tijelo „destabilizira” i postaje drugim apstraktnim oblicima, organizmima koje ne možemo objasniti jer nadilaze racionalno i djeluju imaginarno. Kao da svaki oblik u našem mozgu traži svoju asocijaciju koja će nas riješiti panike nepoznatog i utješiti nas mišlju koja nas vraća u poznato i ugodno.

Režija: Dora Brkarić

Scenarij: Dora Brkarić

Kamera: Ela Ban

Montaža: Iva Puljar-Matić

Oblikovanje zvuka: Fakto Anka 

Glazba: Fakto Anka

Uloge: Boris Barukić, Dora Brkarić

Producentica: Dora Brkarić

Produkcija: Akademija dramske umjetnosti, Zagreb 2020. 

Druga večer 28. 4. u 19 sati u Galeriji Kortil (Strossmayerova 1)

VisualLetter#1 (1'32'')

Visualletter#1 poema je o promatraču. Svi se katkad nađemo u ulozi promatrača i zapamtimo fragmente događaja koji kao uspomene formiraju doživljaj i razumijevanje naše stvarnosti. Tako je ovaj film fragment i refleksija autoričine stvarnosti.

Autorica: Eleonora Vrdoljak

Lazarus (24’42’’)

Lazarus je koreografija pisanih i vizualnih elemenata temeljena na procesu umjetničkog stvaranja i imaginacije u stvarnom vremenu. Inspiracija za rad dolazi iz virtualizacije suvremenog čovjeka, a govori o preuzimanju digitalizacije nad životom općenito u suvremenom svijetu. Naracija 24-minutnog videa prati tijek misli, ideja i događaja koji brišu granice imaginarnoga i stvarnoga. Gledatelj se suočava s digitalnim zaslonom koji teži dobiti status čovjekova najboljeg prijatelja u svijetu u kojem je stvarnost toliko isprepletena s virtualnim svemirom da se granice između njih gube i ruše, a mi ljudi postajemo bestjelesni i zauvijek zarobljeni u beskraju digitalnog svijeta.

 Autorica (scenarij, režija, montaža, fotografija, zvuk): Ivana Kalc

2021.

 

Zbornik pogleda (45’)

 Videoinstalacija i izvedbeno predavanje – hrvatska premijera

 Zbornik pogleda „ultimativni” je vodič za promatranje, gledanje, ali i osluškivanje. Objedinjuje znanja o fiziologiji vizualnog sustava, ali i povijest gledanja (koja su to mjesta za gledanje, građevine za bolje promatranje, pomagala za promatranje/gledanje – dalekozor, teleskop, mikroskop i slično). Rad meandrira i propitkuje kako gledamo sve što nas okružuje, kako promatramo, kako slušamo i primamo vijesti, odnosno podražaje bilo koje vrste. Zbornik pogleda ujedno je i komentar i prijedlog kako konzumirati medije pozornije te kako opaziti prirodu u gradskom okruženju, i tamo gdje ju je „grad progutao”, te na kraju zašto je važno uopće konzumirati prirodu. Zbornik pogleda baštini mudrost koju učimo od naših starih, razumijevanje i uočavanje sitnih detalja, prvo u prirodi, a onda unutar svekolikog okoliša koji nas okružuje. Publika je pozvana uroniti u vizualno iskustvo, a poslije se pojavljuje demonstratorica i predstavnica projekta koja sva ta znanja prenosi gledateljima. 

Autorica: Mia Štark

Rad nastaje u okviru Forecast – Skills e. V.

Premijera: ožujak 2023. u Radialsystemu, Berlin

 

Kinogibanja organizira Udruga Prostor plus u suradnji s Art-kinom i Galerijom Kortil, a sufinanciraju ga Hrvatski audiovizualni centar, Primorsko-goranska županija i Ministarstvo kulture i medija RH.