6. i 7.10. // 18 h // Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Krešimirova 26c, Rijeka)

Jesenski ciklus Kinogibanja – ciklus večeri plesnog filma održat će se u petak i subotu, 6. i 7. listopada u 18 sati u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (Krešimirova 26c). U nastavku pročitajte opis filmova.

1. dan, petak, 6. listopada u 18 sati

 Iva Korenčić i Martina Nevistić Vukobrat: Black

Black 1 (14' 22''), Black 2.1 (6' 44''), Black 2.2 (9' 7''), Black 3.1 (7' 32''), Black 3.2 (7' 48''), Black 3.3 (6' 53'') i Black 4 (8' 55'')

Black (2012.) kroz medij filma i plesa propituje mogućnost poništavanja emitiranja značenja što ne znači potpuno crnilo, mrak, niti prazan kadar, niti apsolutnu tišinu, ni dokidanje svake vizualne ili auditivne senzacije, već retoričku igru povećane i smanjene gustoće informacija kojima se sustavno pokušava 'zacrniti' značenje, istovremeno odvodeći gledatelja na putovanje estetiziranim svijetom pomaknute logike sna. Projekt je premijerno izveden 2012. godine u prostorima Zagrebačkog plesnog centra.

Autorice/Authors: Iva Korenčić, Martina Nevistić Redateljica/Director: Iva Korenčić Koreografija/Choreography: Martina Nevistić Direktorica fotografije/Cinematography: Iva Korenčić Montaža i grafika/Editing and motion graphics : Iva Korenčić, Dora Đurkesac Izvedba/Performance: Martina Nevistić i Sara Barbieri Pomoćnica redateljice/Assistent director : Dora Đurkesac Dramaturška podrška/Dramaturgical support: Rona Žulj Glazba i dizajn zvuka/Music and sound design: Luka Grubišić-Čabo Organizacija/Organization: Martina Nevistić Dizajn/Design: Dora Đurkesac Produkcija/Production: O.N.E. PR: Amela Pašalić

 

2. dan, subota, 7. listopada u 18 sati

 Jelena Janković: Dance with Me (2' 18'')

"Dance With Me" istražuje dubine identiteta i naše veze s prirodom koje povezuje i s humorom. Koristeći zlatnu reflektirajuću foliju, autorica oponaša  zlatnu siluetu stapajući se s planinama koje se zrcale oko nje. Gledatelji su pozvani na razmišljanje o vlastitom mjestu unutar golemog prostranstva svijeta prirode. U "Dance With Me" identitet, ples i krajolik spajaju se u očaravajućoj koreografiji samootkrivanja i povezivanja. Koja si ti silueta u prirodi? Pleši sa mnom, možda saznaš.….

 Režija: Jelena Janković

Koreografija i izvedba: Jelena Janković

Autor originalne glazbe: Aitänna77 & LJ Kruzer

Kamera, montaža, zvuk i postprodukcija: Vladimir Končar

 

Nastasja Štefanić Kralj i Matija Kralj: 1. disonantni komad za kameru i tijelo (18' 14'')

„Dissonance/(if you are interested)/leads to discovery“

(Paterson, William Carlos Williams)

Eksperimentalni plesni film 1.disonantni komad za kameru i tijelo započeo je istraživanjem autorice i autora Nastasje Štefanić i Matije Kralja provođenjem ankete među ljudima različitih profesija - nudeći ustaljene definicije pojmova konsonanca i disonanca tražili su tumačenja iz drugih perspektiva/disciplina/medija. Redefinicija pojmovlja tako postaje polazištem za daljnji rad na samom materijalu unutar kojeg istraživanje održava prednost nad ljudskom potrebom za postizanjem konsenzusa.

Zauzimanje (ili ponovno osvajanje) prostora koji nisu mišljeni za ljudsko korištenje ili pak prostora koji su nekad imali jasnu namjenu no ona je sad tek slabi odbljesak nekadašnjeg prisustva života, sam film postavlja na granicu susreta ne-mjesta i neugasive potrebe za uspostavom mjesta. Poigravanje s prostornim pražnjenjem i/ili punjenjem uz intenzivne režijske i montažne intervencije oblikuje se novi (još nenastanjen) prostor filma, koji poziva na uspostavu komunikacije - no da bi ona uopće bila moguća upozorava na nužnost neprestanog propitivanja pojmovlja kojima se koristimo (i na lingvističkom, i na tjelesnom i na filmskom planu).

Suigra pokreta kamere i pokreta tijela postavlja se u prvi plan, te joj se naknadno pridružuje i montažna koreografija koja dodatno naglašava neprestano balansiranje između sklada/nesklada, ugode/neugode, pasivnosti/aktivnosti kao i odbijanje pristanka na samo jedno. Nestalnost i posljedična neuhvatljivost filmskog materijala izaziva gledateljeva osjetila s težnjom prekida pasivne pozicije primatelja poruke, i stremi prema aktivaciji same pozicije gledatelja na kojem ostaje da gledajući otkrije vlastitu definiciju disonance. Ako ona uopće postoji.

Ideja, koreografija, izvedba i režija: Nastasja Štefanić

Režija, snimanje i montaža: Matija Kralj

Dramaturška podrška: Nikolina Rafaj

Oblikovanje zvuka: Nastasja Štefanić

Kostimi: Dalibor Šakić

Grafičko oblikovanje: Paula Šantić Produkcija: UPUH 2020.

Realizirano uz potporu: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Kazalište na otvorenom – Kamenjak i Kulturno informativni centar – KIC

 

Martina Nevistić Vukobrat: Novi horizonti  (18' 14'')

Novi horizonti plesni je film u tri dijela, proizašao iz potrebe za otvaranjem novih mogućnosti razumijevanja tijela i pokreta kroz okvir filmske kamere. U potrazi za alternativnim pogledom u čijem su fokusu detalj, minimalizam pokreta, geometrija i transformacija elementarnih oblika koje donosi tijelo u kretanju, svaki od tri plesna filma na specifičan način, unutar specifičnog ambijenta, poigrava se granicama gledateljske percepcije, bilo da je riječ o multipliciranim ekspozicijama tijela u prostoru ili pozadina unutar kojih se kreće.

Nastavljajući se na niz projekata koji se oslanjaju na udruživanje fizičke prisutnosti s medijem videa/filma, Novi horizonti nastoje proširiti dosadašnje područje interesa i još dublje zaroniti u postupak pretapanja tjelesnih oblika i dezintegracije prostorno-vremenskog kontinuiteta, fokusirajući se na kontrapunkt prekida i fluidnosti koji nastaje u procesu montaže.

Ispreplitanjem izvedbenog i filmskog medija otvara se prostor za širenje horizonta očekivanja klasičnog okvira kazališnog prikaza, pri čemu svaki od tri filma manipulira “naučenim”, usađenim obrascima gledanja plesa i, kao što naslov nalaže, nastoji promišljati nove mogućnosti gledanja. Horizont kao takav predstavlja prividnu granicu koja se uvijek mijenja s kretanjem onoga tko je promatra. U trenutku u kojem gledatelja izmjestimo iz mraka kazališne dvorane i odlučimo mu ponuditi mogućnost višestrukih točaka promatranja, pomiču se i granice recepcije plesa, a za izvođačko tijelo otvara se prostor nepreglednih, novih horizonta.

Autorstvo: Martina Nevistić Vukobrat

Koreografija i izvedba: Petra Chelfi, Petra Valentić, Martina Nevistić Vukobrat

Dramaturška podrška Nina Bajsić

Snimanje: Luka Matić

Montaža: Sara Gregorić

Dizajn zvuka: Frano Homen

Vizualno oblikovanje: Luna Malekova

Organizacija: Petra Valentić, Nina Križan

Produkcija: UPPU PULS 2023.

Hvala: Ana Fucijaš za savjet za kostim, Katarina Đurđić za šminku

Podržano sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

 

Eleonora Vrdoljak i Andrea Kaštelan: Eluvies (12' 18'')

Plesni film „Eluvies“ (lat. preplavljivanje, plutanje, naplavljivanje), postavlja tijelo u odnos s vodom kao elementom koji upogonjuje tijelo bilo iznutra ili izvana, realno ili idejno.

Film stavlja u polje vidljivog ono što gledatelju pri gledanju žive izvedbe ostaje nedostupno; tekstura kože, fragmenti tijela, unutarnji ritam, težina i lakoća tijela. Time redefinira perspektivu gledanja tijela i pokreta. Intiman i blizak pogled na tijelo uvjetuje gotovo srasli odnos kamere i pokreta, u kojem medij kamere gubi svaki konvencionalan pristup objektu snimanja.

Utapanje se manifestira refleksnim zaustavljanjem disanja da se spriječi ulaženje tekućine u pluća. Prati ga gubitak svijesti zbog hipoksije. U sljedećoj fazi disanje se obnavlja uz masovno prodiranje vode u pluća. Poslije toga disanje se definitivno zaustavlja i nastupa smrt. Kratki eksperimentalni film Eluvies tematizira utapajuće tijelo postavljajući ga u odnos s vodom kao dominantnim elementom.

Režija: Andrea Kaštelan i Eleonora- Magdalena Vrdoljak

Koreografija i izvedba: Eleonora- Magdalena Vrdoljak Direktor fotografije: Andrea Kaštelan

Dizajn zvuka: Višeslav Laboš

Montaža: Andrea Kaštelan

Producent: Marin Leo Janković Produkcija: Media Punkt

Mentori: Irma Omerzo, Slobodan Jokić Godina produkcije: 2017.

 

Dora Kokolj: 2020 (15' 02'')

U potrazi za optimizmom i ostalim nemanima

 Režija: Dora Kokolj

Direktor fotografije: Marko Dalić

Montaža: Dora Kokolj

Kolor Korekcija: Marko Dalić

Glazba: Luka Toman

Koreografija: Dora Kokolj, Mia Štark

Izvedba: Dora Kokolj, Mia Štark

Ilustracija: Orla Bird

 

 Anna Dahinden i Dora Đurkesac: Sinkronicitet, desktop koreografija (10' 01'')

Kroz “Sinkronicitet” istražujemo povezanost izoštravajući svoja osjetila jedno prema drugome, prema drugim tijelima, prirodnim i urbanim krajolicima u vrijeme fizičke odsutnosti ili udaljenosti. Uvježbavamo bliskost i intimnost dok smo uronjeni u digitalnu infosferu kroz bilježenje pokreta i razmjenu. To je naš ciklus sinkroniciteta.

Istovremeno, raspršujemo tijela na datoteke, tekstualne i slikovne medije te dopuštamo da raznolika tumačenja budu dio procesa. Eksperimentiramo s fragmentiranošću tijela kroz pisanje, video zapise, desktop kompozicije i snimanje ekrana.

Svi prikupljeni materijali postaju podlogom za “desktop koreografiju” oblikujući slikovno tekstualni pejzaž kroz kompleksne kompozicije. Snimanjem ekrana bilježi se posljednji izvedbeni eksperiment kojeg čine pokreti ruke - otvaranje datoteka, uvećavanje, scrollanje, ispisivanje teksta, pokretanje, pomicanje i zaustavljanje videa. Time se stvaraju novi slučajni sinkroniciteti i neočekivane koreografije povezujući raspršenost tijela i prostora.

Autorice: Anna Dahinden i Dora Đurkesac 

Projekt nastao u okviru Laba izvedbenog pisanja Nine Gojić i Martine Tomić