19.6.2018.// 21:00 // Filodrammatica, Korzo 28, I kat

Festival Perforacije ove se godine održava po 10. put diljem Hrvatske od 11. lipnja od 13. kolovoza 2018. i to u 7 gradova - jer se i u ovim trenucima krize za kulturu trudimo decentralizirati kulturnu scenu i podržati nezavisne umjetnike. Nakon Dubrovnika i Splita, sljedeća je postaja Rijeka - program Noć performansa na rasporedu je 19.6.2018. od 21 sat u Filodrammatici (Korzo 28).

Karen Nielsen (DK): „Party conversation“

„Party Conversation“ je izvedba koja se temelji na rukopisu za promjenjivi broj izvođača kojeg je napisala Karen Nhea tijekom svog boravka u Zagrebu. Pozvala je četvoricu kolega, likovnih umjetnika koji su tada živjeli i radili u Zagrebu, kako bi radili na tekstu, naučili ga napamet, recitirali ga i izveli zajedno s njom. „Party Conversation“ će izvesti Petra Drevenšek, Dora Fodor, Teuta Gatolin, Tara Ivanišević i Karen Nhea.

Karen Nhea je vizualna umjetnica koja trenutno studira na Danskoj kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti, na Školi za vizualne umjetnosti u Kopenhagenu. Od rujna 2017. je studentica na razmjeni na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU), Odjel za nove medije, u Zagrebu.

Party Conversation is a performance based on a manuscript for a variating number of performers written by Karen Nhea during her time in Zagreb. She invited four colleagues, all visual artists currently based in Zagreb, to process the text, learn it by heart, recite and perform it together with her. Party Conversation will be performed by Petra Drevenšek, Dora Fodor, Teuta Gatolin, Tara Ivanišević and Karen Nhea.

Karen Nhea is a visual artist currently doing her MFA at The Royal Danish Academy of Fine Arts, Schools of Visual Arts in Copenhagen. Since September she has been an exchange student at Academy of Fine Arts, department of New Media in Zagreb.

Luana Lojić (HR): " Fonoteka nečujnog: Zvuk H" / Soundtrack of the silent: Sound H"

Fonoteka nečujnog: Zvuk H početak je skupljanja, sintetiziranja i materijaliziranja nečujnih zvukova. Vodik je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol H te mu je redni broj 1. On čini 75% mase Svemira, nema boje, mirisa, okusa – ni zvuka. Kako čuti vodik? Od pokusa vidljivosti do zvuka spektralnih linija atoma vodika, performativna instalacija posvećena je istraživanju njegovog postojanja, te je ona prvi korak serije zvukova koje se bave ozvučavanjem formula, elemenata, čestica, pokreta i ideja. Rad je nastao u suradnji s Anom Kontrec s Matematičkog odsjeka te Tomislavom Smolčićem uz mentorstvo prof. Dalibora Paara s Fizičkog odsjeka Prirodoslovno - matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Luana Loić diplomirala je 2016. na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije Likovnih Umjetnosti u Zagrebu. Bavi se primijenjenom biofilijom. Od poezija za kamenje do živih instalacija, videa, filma i live arta koji tematiziraju odnos čovjeka sa sustavima, percepcijama i materijalnostima što ga okružuju, u svom radu nastoji shvatiti prirodne procese izvan i unutar pojma osjetila. Osnivačica je umjetničkog kolektiva za intedisciplinarno djelovanje znanosti i umjetnosti Ljubavnice. 

"Soundtrack of the silent: Sound H" is the beginning of shaping, synthesizing and materializing silent sounds. Hydrogen is a chemical element that in the periodic system of elements carries the symbol H and is ordinal number 1. It makes 75% of the mass of the universe, has no color, smell, taste or sound. How to hear hydrogen? From a visibility experiment to the sound of the hydrogen atoms spectral lines, the performative installation is devoted to the research of its existence, and is the first step in the sound series dealing with sounding formulas, elements, particles, movements and ideas. The work was created in cooperation with Ana Kontrec from the Department of Mathematics and Tomislav Smolčić with the mentorship of prof. Dalibor Paar from the Department of Physics of the Faculty of Natural Sciences and Mathematics.

Nikolina Butorac (HR): „Iza crvenog“ / „Behind red“

Performativnim činom materijaliziram svoju ukočenost pred okolinom i društvom koje je uglavnom indiferentno prema suvremenim kreativnim izričajima. Sram dolazi od pokušaja da se predstavim nekome i kažem mu što radim. Sram i prema činjenici što vrlo teško nalazim poslove u struci. U ovom radu stvaram artefakte srama i boli otiskujući vlastitom krvlju sve ono što čini moj identitet - stvari na meni i u mojoj torbi kao što su osobna iskaznica, indeks, radna knjižica, zdravstvene iskaznice, kondom, iskaznica HDLU-a, onoliko kuna koliko imam u novčaniku, hrana koju nosim u torbi itd. Neki otisci bit će jasni, no većina njih postati će krvave apstrakne mrlje. Tijekom otiskivanja pokušat ću se i predstavljati publici te im opisati  teme i fokus mog umjetničkog stvaralaštva.

Nikolina Butorac diplomirala je 2012. na Odsjeku za animirani film i nove medije, smjer novi mediji, pod mentorstvom prof. Andreje Kulunčić. Od 2007. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama i festivalima, te u performativnim projektima i umjetničkim radionicama. Godine 2014. odlazi na rezidencijalan program u Finsku gdje radi participativnu instalaciju od ljekovitih biljaka u suradnji s učenicima osnovnih škola.  Autorica je video i filmskih radova te brojnih performansa i akcija u javnom prostoru. Vodi filmske i kreativno-ekološke radionice s djecom i mladima. Godine 2016. sudjelovala je u umjetničkom laboratoriju Ars Kozara u BiH, s land art instalacijom: Trenutak sada, a 2017. otišla je na rezidencijalni boravak u Portugal, u umjetničku organizaciju Cultivamos Cultura gdje je radila prostornu instalaciju - Kada se zaljubih u znanje?

By performing, I materialize my stiffness in the environment and society that is mostly indifferent to contemporary creative expressions. Shame comes from trying to introduce myself to someone and tell him what I'm doing. Shame is also due to the fact that I find it difficult to finda  job in my profession. In this work I create artifacts of shame and pain by imprinting in my own blood all that makes my identity - things on me and in my bag such as identity card, student index, employment record book, health card, condoms, arts association membership card, as many coins as I have in the wallet, the food I carry in the bag, etc. Some prints will be clear, but most of them will become bloody abstract stains. During the printing I will try to present myself to the audience and describe the themes and the focus of my artistic creation.

Nikolina Butorac graduated in 2012 at the Department of Animated Film and New Media, under the mentorship of Andreja Kulunčić. Since 2007 she has participated in numerous group exhibitions and festivals, as well as in performative projects and art workshops. In 2014. she had a resideny in Finland where she created a participatory installation of herbs in collaboration with elementary school students. She is the author of video and film works and numerous performances and actions in the public space. She holds film and creative-ecological workshops with children and young people. In 2016, she participated in the art lab Ars Kozara in BiH, with land art installation:„A moment now“. In 2017, she went to a residency in Portugal, in the artistic organization Cultivamos Cultura where she made the spatial installation „When did I fall in love with the knowledge?“.

Program Perforacija u Rijeci dio je djelovanja Mreže izvedbenih umjetnosti, uz podršku Zaklade Kultura Nova. Program se provodi u partnerstvu s udrugom Prostor Plus. Udruga Prostor Plus korisnica je institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i Zaklade Kultura nova. SU Molekula upravlja prostorima Palacha, Filodrammatice i Marganova.