Petnaestu godinu zaredom festival Perforacije u organizaciji udruge Domino okuplja domaću i inozemnu nezavisnu scenu izvedbenih umjetnosti, u Zagrebu od 27. lipnja do 2. srpnja 2023. s gostovanjima od kojih će se u Rijeci održati 30. lipnja s predstavom "Vulnera" Mije Zalukar i 2. srpnja s radionicom "Od srama, preko srama, protiv srama" Jasne Žmak.
Više o predstavi "Vulnera" pročitajte u nastavku, a o radionici na ovom linku.
VULNERA
Suočavanje s pozicijom stranca. Stranca unutar državnog aparatusa. Unutar profesije. Unutar vlastite obitelji. Na sceni.
Izvedbena potraga za mjestom koje bi moglo odoljeti svim nepoznanicama koje taj stranac dovodi sa sobom. Mjestom u koje bi se tijelo moglo utisnuti. Stopiti. Srasti. Bar na koji trenutak zaboraviti na vlastitu nestalnost. Mjestom koje bi mogli nazvati domom. No potraga, a povremeno i lutanje, kao rezultat/materijal/zadatak – nudi ranjivost. Ranjivost opterećenu utezima sinonima poput – slabost, nesigurnost, nesavršenost, nemoć… dok s druge strane njene opreke djeluju tako pozivajuće. Ugodno. No željeno mjesto ne nalazi se u tim polaritetima koji se tek što ostanemo nešto dulje s njima krenu urušavati sami u sebe. Možemo li se umjesto u krajnosti smjestiti u prostranstvo između njih – u ranjivost kao otvorenost? Kao kapacitet za primiti, dati i otpustiti? Neke dane kao vrstu otpora i borbe, a druge dane kao potreban nam odmak? Istovremeno pokretačku i paralizirajuću silu, čije trenje nas potiče da pokušamo opet. Dići slušalicu kad s druge strane linije ne čujemo glas. Poslati zahvalu na odbijenicu. Približiti se onima koji izmiču. Prigrliti lutajućeg stranca u sebi.
Jedino u ravnini gubitka dragih ljudi mi je gubitak tjelesnih funkcija.
Čupao me, grizao, zabijao nokte u lice dok nisam počela plakati jer ne mogu ništa. On je samo dijete koje isprobava moje granice.
Kad sam sama doma navečer trzam se na svaki zvuk i zamišljam scenarije iz horor filma.
Danas sam se probudila u suzama.
Otpor ne pružam, a ako ga pružam on dolazi u vidu rada, stalnog rada… ali možda baš tim radom i podržavam sistem kojem se suprotstavljam.
Sagorijevam.
Želim reći. Suprotstaviti se. Pitati. Zastati. Ponoviti. Ne složiti se. Zagrliti. Plakati. Otići. – Šutim. Ne djelujem.
Strahujem.
Jovana, Mia, Nikolina
Koncept: Mia Zalukar | Koreografija: Mia Zalukar u suradnji s Jovanom Zelenović | Izvodi: Jovana Zelenović | Dramaturgija: Nikolina Rafaj | Glazba: Hrvoje Nikšić | Svjetla: Marino Frankola | Fotografija: zalukar69 | Dizajn plakata: Design motion | Produkcija: Malo sutra | Koprodukcija: Domino | Partner: Prostor plus
Trajanje: 40 minuta
Mia Zalukar je plesačica i koreografkinja koja živi i radi u Zagrebu. Nakon završene srednje škole “Ane Maletić” nastavlja svoje profesionalno obrazovanje na SEAD-u (Salzburg Experimental Academy of Dance) u Salzburgu. Završava BA menadžmenta u kulturi u Hrvatskoj. Surađuje s mnogim hrvatskim koreografima kao što su Marjana Krajač, Irma Omerzo, Bruno Isaković, Roberta Milevoj i Martina Granić. Godine 2015. zajedno s kolegicama dobiva strukovnu nagradu za najbolji izvođački ansambl predstave “Varijacije o osjetnom” Marjane Krajač, a 2016. je nominirana za nagradu hrvatskog glumišta za izvedbu u predstavama “Nečastive” i “Raskrivanje” Brune Isakovića. Nastavlja suradnju s Brunom Isakovićem u koautorskom projektu “Odjednom odasvuda” s kojim gostuju u Hrvatskoj i inozemstvu.” Godine 2017. Bruno Isaković i Mia Zalukar osnivaju umjetničku organizaciju “Malo sutra”, te produciraju predstave “Shake it off” i “Kill B.” M. Zalukar radi kao nastavnica u “Umjetničkoj školi Franje Lučića” predavajući scensku praksu, ritmiku i suvremeni ples.
Sufinancirano sredstvima programa Kreativna Europa Europske unije u okviru projekta ACT: Art, Climate, Transition.
Za ulaz se prikupljaju donacije.
Prostorima FIlodrammatice upravlja SU Molekula.