Fokusom na dva medija - umjetnost performansa te umjetnost murala i grafita - analiza će biti usmjerena na specifičan oblik proizvodnje i redistribucije prostora, koja nameće i potrebu novog definiranja prostora, ne vise kao statičnog, vec kao dozvljenog, relacionog i političkog.
U slučaju umjetnosti performansa intervencije u javni prostor cesto imaju za cilj ucinit vidljivim i razotkriti društvene tabue, kao sto je npr. golo ljudsko tijelo. S druge strane, aktiviranjem javnog prostora, ostvaruju se uvjeti u kojima publika više nije pasivni recipijent umjetničkog djela, već postaje aktivni i odgovorni koautor izvedbe. Ono sto je pak zajednicko muralima i grafitima u gotovo svim kontekstima je činjenica da su to vizualne intervencije u javnom prostoru, koje imaju za cilj prenošenje poruka u nekoliko semiotičkih slojeva.
Koja jeto poruka i da li je stigla do svojih adresanata, da li je jasna, razumljiva i čitljiva? Imaju li te poruke subverzivni potencijal? što nam to govori o vezi i odnosu između umjetnosti, društva, ideologije i politike? Mogu li intervencije u javni prostor uspostaviti novu paradigmu društvenog djelovanja? Koja je uloga umjetnika u tome?